2008. godina - godina velikih mogućnosti, propuštenih šansi i novih perspektiva
Početak 2008. godine na svetskim robnim berzama, ali i na berzi u Novom Sadu obeležen je ekstremno visokim cenama na tržištu žitarica. Svet se kao retko kada suočio sa strahom o nestašici hrane. Ovaj psihološki okidač, potpomognut već uzdrmanim finansijskim tržištem, učinio je da su cene na svetskim berzama doživljavale svoje apsolutne rekorde. Setimo se samo cene pšenice na berzi u Čikagu u februaru mesecu od preko 470 dolara po toni, pa potom cene iste robe na našem tržištu nekako u isto vreme od 23,50 din/kg bez PDV. To su svakako nezabeležene vrednosti u poslednjih 50 godina. Kukuruz je bio u sličnoj situaciji. Primera radi, cenovni pik na berzi u Budimpešti iznosio je 315 dolara po toni, a desio se januara ove godine. Na našem tržištu kukuruz je kotirao na nivou od oko 17,00 din/kg bez PDV.
Taman su se naši proizvođači ponadali da je zauvek prošlo vreme jeftine pšenice i kukuruza, ali, ne lezi vraže. Već prvi prolećni meseci nagovestili su pravi cenovni „salto mortale“. Prve preciznije procene američkog ministarstva poljoprivrede o stanju useva u svetu, pa potom snažni uticaji sada već zahuktale finansijske krize dovode do naglog pada cena na svetskom tržištu žitarica. Na tržištu Srbije slična situacija. Naime, sumorne prognoze u pogledu prinosa sa samog početka godine, zamenule su optimistička očekivanja obzirom da su naša žitorodna polja u prolećnim mesecima izgledala kao retko kada dobro, sa obećavajuće dobrim prinosom. Koliko su sve te promene bile dramatične najbolje govore podaci da je recimo početkom decembra ove godine, pšenica na berzi u Čikagu iznosila 170 dolara po toni ili 2,8 puta manja cena od rekordne iz februara meseca. Kukuruz na berzi u Budimpešti posle već pomenutog rekorda od 315 dolara po toni sa početka godine pala na nivo od 102 dolara po toni u novembru mesecu, što je više nego tri puta manja cena. Kod nas situacija skoro preslikana kao i na svetskim tržištima. Naime, pšenica u poslednjim danima ove godine dostiže svoj ovogodišnji minimum od 11,00 din/kg bez PDV , a to je više nego duplo niža cena od rekordne cene iz februara meseca, dok je kukuruz u vreme berbe u oktobru mesecu dostigao svoj minimum od 7,00 din/kg što je opet 2,5 puta manja cena od rekordne iz iste godine.
Nameće se logično pitanje da li smo iskoristili period kada su cene dostizale svoje maksimume i izvezli naše žitarice po tako dobroj ceni. Nažalost – nismo. U prvi mah dobro odmerena uredba o zabrani izvoza koja je stupila na snagu sredinom 2007. godine, predugo je držana i produžavana je do same žetve pšenice u 2008. godini. To je sa jedne strane onemogućilo prodaju naših žitarica na svetskom tržištu koja je u već pomenutim periodima imala izuzetno dobru cenu, a sa druge strane stvorene su nepotrebno velike prelazne zalihe, koje su uz dobar prinos pšenice i kukuruza ovogodišnjeg roda samo još više povećale pritisak ponude ovih roba na tržištu, što je za posledicu imalo već opisani rasplet u pogledu cena.
Trenutna situacija na tržištu žitarica je takva da je ovogodišnji rod pšenice od 2,15 miliona tona uz prelazne zalihe „oslobodio“ izvozni potencijal po nekim procenama od oko 500.000 tona ove robe, dok je izuzetno dobar rod kukuruza od preko 6 miliona tona uz takođe velike prelazne zalihe stvorio izvoznu rezervu od preko 2 miliona tona. Kako se ponašati u ovakvoj situaciji, to je pitanje na koje danas malo ko može da da precizan odgovor. Ipak, pogledamo li razvoj situacije na svetskim tržištima, za očekivati je da u ekonomskoj 2008./09. godini, sa cenovnog aspekta kukuruz bude ta roba gde se mogu očekivati bolje cenovne perspektive. Međutim, kako se tržište hrane ponašalo u godini koju ispraćamo, ništa nije nemoguće, pa i to da cena pšenice donekle povrati svoje pozicije. U kontekstu nastupajuće ekonomske krize i opšteg pada standarda ne treba zanemariti razmišljanje koje vode u pravcu veće potrošnje proizvoda ( hleba pre svega) na bazi pšenice. Dakle, sve su opcije moguće. Iz tih razloga postojeći izvozni resursi na tržištu žitarica otvaraju nove mogućnosti naše poljoprivrede u nastupajućem periodu.
Sve u svemu, prethodna elaboracija o tržištu žitarica kod nas u protekloj godini može se nazvati godinom velikih mogućnosti, propuštenih šansi, ali i novih perspektiva. U svetlu sveopštih crnih slutnji i najava velike krize, ova optimistička konstatacija neka bude svetlo na kraju tunela koje će možda najzad obasjati i naše poljoprivrednike. Zaslužili su to.
Direktor Produktne berze
Žarko Galetin




