Bez obzira na to što postoji od 1921. godine i što će iduće godine obilježiti pola stoljeća neprekidnog rada, Produktna burza u Novom Sadu još traži svoje mjesto na srpskom tržištu. Jedina robna burza u zemlji bi se, ne bez razloga, mogla opisati kao burza koja to i nije. U postojećem pravnom vakuumu jedini propis koji određuje mjesto burze je Zakon o vrijednosnim papirima i drugim financijskim instrumentima. Budući da ovaj zakon ne poznaje robu kao tržišni materijal, onda ni robna burza formalno ne postoji kao institucija.

Tržišni viškovi
S druge strane, poslovanje po principima SPOT tržišta, davanje naloga u kontinuiranom trgovanju te organizacija i funkcioniranje čine Produktnu burzu pravom burzom. Iako se preko Produktne burze razmjeni samo 3-5 posto tržišnog viška pšenice, ostvarena cijena važan je tržišni indikator koji pozorno prate kako proizvođači, tako i kupci najvažnije žitarice. Razloge treba tražiti u činjenici da je burza smještena u Novom Sadu, geografskom i privrednom središtu Vojvodine, gdje se najprije afirmirala robna poljoprivredna proizvodnja. Tržišni viškovi u Vojvodini dostižu čak 90 posto ukupnog roda pšenice, a u ostatku Srbije to ne prelazi 10-15 posto. Od svog osnivanja 1958. godine na Produktnoj burzi je prometnuto više od 16 milijuna tona robe. Prosječan godišnji promet u SFRJ kretao se oko 350.000 tona da bi se tokom godina velikog ekonomskog i političkog sunovrata (1990. - 2000.) spustio na nešto više od 100.000 tona. Prošle je godine ostvaren promet od 104.407 tona robe, što je za 3,54 posto više nego 2005. godine, a financijski efekt (1,079 milijardi dinara) bio je veći za 12,81 posto. Ovo je najveći obujam trgovanja u posljednje tri godine, a ako se izuzmu donacije i intervencije države, to je najveći promet ostvaren komercijalnim poslovima u posljednjih pet godina. Na listingu burze nalaze se žitarice (pšenica, kukuruz, ječam...), industrijsko bilje (soja, suncokret...), sjemenska roba, konzumna roba (BUŠ), komponentne za stočnu hranu, mineralna gnojiva i dizelsko gorivo (D-2). U strukturi prometa, kao i prethodnih godina, najzastupljenije su žitarice (91.162 tone) koje su nosile čak 87,19 posto ukupnog prometa. Najveći poslovi ostvareni su u razdoblju rujan-studeni (35,73 posto ukupnog godišnjeg obima), što je posljedica intenzivnog trgovanja kukuruzom. Udjel komponenti za stočnu hranu bilježi blagi rast u odnosu na 2005. godinu, udjel industrijskog bilja, prvenstveno zahvaljujući trgovini sojinim zrnom, praktično je udvostručen, a promet mineralnog gnojiva bilježi pad u usporedbi s prethodnom godinom. Najviše se trgovalo kukuruzom (47.864 tona), što predstavlja 45,84 posto ukupnog prometa, a poslovi sa pšenicom (42.601 tona) činili su 40,80 posto ukupnog trgovanja. Do studenog prošle godine cijena kukuruza blago je oscilirala u rasponu 7,50 - 8,50 din/kg. (bez PDV-a).

Pad pšenice
Nakon ponder cijene u listopadu od oko 7,50 din/kg (bez PDV-a) kukuruz bilježi enorman rast sve do prosinačkog pondeiranog nivoa iznad 10,00 din/kg (bez PDV-a). Uz najveći skok cijene, za studeni je karakterističan i rekordan promet kukuruza (blizu 8500 tona). Što se pšenice tiče, kao i kod kukuruza cijena je blago oscilirala u razdoblju sječanj-listopad. Neposredno poslije žetve cijena je imala pad od oko četiri posto što je zanemarivo u odnosu na sezonski pad 2004. godinu kada je iznosio više od 80 posto. U listopadu i studenom došlo je do rasta cijene koja je u prosincu dostigla više od 11 din/kg (bez PDV-a).

Novi zakon omogućit će trgovinu futuresima

Produktna burza u Novom Sadu prošlu je godinu završila sa 334 registrirana člana. Među njima je bilo i nekoliko hrvatskih tvrtki. Članstvo je, prema riječima generalnog direktora Žarka Galetina, omogućivalo pristup osnovnim informacijama burze, prije svega uvid u referentne cijene listiranih roba. Kako je sama burza inicirala donošenje novog zakona o robnim burzama, očekuje se da bi pomoću države burza mogla proširiti i osuvremeniti svoje poslovanje. Najvažniji je svakako iskorak od SPOT poslova prema terminskom trgovanju. Glavni menadžer Produktne burze vjeruje da bi se relativno brzo u Novom Sadu moglo trgovati tzv. robnim derivatima (futuresima i opcijama) i da bi ova burza mogla prerasti u referentno regionalno tržište.